Vikend na Uvcu – nestvarni vidikovci, nebeski krug beloglavog supa i jug Srbije koji se pamti
Vikend na Uvcu – nestvarni vidikovci, nebeski krug beloglavog supa i jug Srbije koji se pamti
Zamislite kraj naporne radne nedelje. Obaveze ostaju iza vas, a subotnje jutro počinje mnogo ranije nego obično. Grad polako nestaje iz retrovizora, dok se kroz prozor smenjuju ravnice, brda i pejzaži koji postaju sve širi, zeleniji i mirniji.
Negde na putu prema jugozapadu Srbije shvatite da vam kafa više nije potrebna da biste se razbudili. Dovoljan je pogled na visoravni i osećaj da naredna dva dana niko od vas ne očekuje odgovor na mejl.
Subota počinje pogledom koji ne staje u jednu fotografiju
Prvi veliki trenutak vikenda vas čeka na vidikovcu Molitva.
Kada stanete iznad kanjona, Uvac se pred vama pojavljuje kao duga zelena traka koju je neko pažljivo provukao između visokih krečnjačkih litica. Reka se savija, vraća, nestaje iza stene i ponovo pojavljuje nekoliko stotina metara dalje. Sa visine, čuveni meandri izgledaju gotovo nestvarno, kao ogromna prirodna ilustracija nacrtana kroz planinski pejzaž.
Putnici koji su posetili Molitvu često opisuju neobičan osećaj izdvojenosti. I kada znate da je Uvac jedna od najpoznatijih prirodnih atrakcija u Srbiji, pogled sa vidikovca ume da stvori utisak da ste kilometrima daleko od svih puteva, gradova i svakodnevne buke.
A onda se iznad kanjona pojavi senka.
Nebeski krug beloglavog supa
Beloglavi sup ne maše krilima često. On koristi tople vazdušne struje i kruži iznad kanjona gotovo bez napora. Sa rasponom krila od oko 2,8 metara i prosečnom težinom između 7,5 i 8,5 kilograma, najveća je ptica u Srbiji i gospodar vazdušnog prostora iznad Uvca.
Njegova uloga u prirodi mnogo je važnija nego što njegov pomalo strogi izgled nagoveštava. Beloglavi sup se hrani uginulim životinjama i tako pomaže u uklanjanju organskog otpada iz prirode, zbog čega ga često nazivaju prirodnim sanitarcem. Hranu može da traži na ogromnom području oko kolonije, dok mlade ptice umeju da odlutaju veoma daleko pre nego što se vrate u zavičaj.
Još jedna zanimljivost otkriva sasvim drugačiju stranu ove moćne ptice. Beloglavi supovi su monogamni, parovi ostaju zajedno doživotno, a ženka polaže samo jedno jaje godišnje. O jajetu se smenjuju oba roditelja tokom gotovo dva meseca, dok mladunče ostaje u gnezdu još nekoliko meseci pre prvog samostalnog leta.
Zahvaljujući dugogodišnjoj zaštiti, kolonija na području Uvca i Mileševke danas broji oko 110 gnezdećih parova, odnosno približno 450 do 500 jedinki. Time je postala najveća kolonija beloglavog supa na Balkanu i jedna od najvećih u Evropi.
Zato pogled sa Molitve dobija još jednu dimenziju. Dok ispod vas vijuga reka, iznad nje kruže ptice čiji je povratak među litice jedna od najuspešnijih priča o zaštiti prirode u Srbiji.
Kroz meandre, prema svetu skrivenom u steni
Sa visine Uvac izgleda kao velika mapa. Sa površine vode postaje sasvim drugačiji pejzaž.
Čamac lagano prati krivine reke, a litice se podižu sve više sa obe strane. Povremeno se na stenama mogu primetiti gnezda beloglavih supova, dok se njihovi široki krugovi ocrtavaju iznad kanjona. Vožnja kroz meandre pruža perspektivu koju nijedan vidikovac ne može da zameni: tek sa reke postaje jasno koliko je kanjon dubok, razuđen i geološki složen.
Kada uslovi dozvole, put vodi i do Ledene pećine, čiji se ulaz nalazi neposredno uz reku. Ona je deo Ušačkog pećinskog sistema, najvećeg poznatog pećinskog sistema u Srbiji, dugog više od šest kilometara. Unutrašnjost čuvaju masivni stubovi, stalaktiti, stalagmiti, draperije i kamene forme koje su voda i vreme oblikovali u potpunom mraku.
Nakon hladnog vazduha pećine i nekoliko sati provedenih kraj vode, povratak u Sjenicu donosi sasvim drugačiju vrstu zadovoljstva: topao ručak, čuveni sjenički sir i predah u planinskom kraju koji čak i tokom avgusta ume da podseti da se nalazite na velikoj nadmorskoj visini.
Nedelja počinje planinskim vazduhom i drugim pogledom na Uvac
Zamislite nedeljno jutro bez zvuka saobraćaja. Otvarate prozor, vazduh je svežiji nego što očekujete usred leta, a pred vama je još jedan pogled na kanjon.
Ovoga puta odlazi se prema vidikovcu Veliki Vrh.
Molitva otkriva jedan od najprepoznatljivijih prizora Uvca. Veliki Vrh širi sliku i dopušta da pogledom pratite gotovo sve meandre odjednom. To je trenutak u kojem shvatate zašto jedan vidikovac ovom putovanju jednostavno nije dovoljan. Prvi vas upoznaje sa kanjonom, drugi vam pokazuje njegovu punu razmeru.
Posetioci često dugo ostaju na vrhu, čak i kada su već snimili desetine fotografija. Kamera zabeleži boju vode i liniju meandara, ali teže prenosi širinu prostora, vetar iznad kanjona i osećaj koji nastane kada se beloglavi sup pojavi ispod nivoa na kojem stojite.
Sopoćani – boje koje traju skoro osam vekova
Posle prirodnog spektakla Uvca, putovanje se nastavlja prema jednom od najznačajnijih područja srpske srednjovekovne istorije.
Manastir Sopoćani, zadužbinu kralja Stefana Uroša I, treba posmatrati polako i sa poštovanjem. Crkva Svete Trojice podignuta je u 13. veku, a njene freske, nastale oko 1270. godine, UNESCO svrstava među najznačajnija ostvarenja vizantijske i srpske srednjovekovne umetnosti. Manastir je deo zaštićene celine Stari Ras i Sopoćani, upisane na Listu svetske baštine.
U unutrašnjosti se posebno izdvaja kompozicija Uspenja Presvete Bogorodice. Figure, boje i način na koji su prikazane emocije deluju zadivljujuće savremeno, iako su nastale pre gotovo osam vekova. U Sopoćanima se čuvaju i mošti kralja Stefana Uroša I, ktitora manastira.
Ovde se glas prirodno utiša. Poseta nije još jedna stanica za fotografisanje, već susret sa kulturnim nasleđem koje je preživelo vekove promena, razaranja i obnove.
Novi Pazar – grad velike istorije, zanata i dobrog zalogaja
Novi Pazar vraća putovanje u življu energiju. U staroj čaršiji smenjuju se male radnje, kafići, mirisi pekara i roštilja, dok detalji u arhitekturi podsećaju na vekove trgovine i susreta različitih kulturnih uticaja. Program obuhvata šetnju gradom sa vodičem, uključujući trg, Amir-agin han, Sebilj i staru čaršiju.
Slobodno vreme ovde treba iskoristiti i gastronomski. Mantije sa kiselim mlekom su obavezna preporuka, a ljubitelji roštilja mogu potražiti čuvene pazarske ćevape kod Jonuza, na početku korzoa. Ova ćevabdžinica ima tradiciju dugu oko osamdeset godina, a ćevapi se tradicionalno služe u lepinji, uz luk, tucanu papriku, kajmak ili kiselo mleko.
Đurđevi Stupovi – jedna od najčuvenijih zadužbina Nemanjića
Pred povratak, put vodi do manastira Đurđevi Stupovi, zadužbine Stefana Nemanje podignute u 12. veku. Crkva Svetog Đorđa jedan je od najranijih primera Raške škole, arhitektonskog pravca u kojem su spojeni vizantijski i romanički uticaji. Manastir zajedno sa Sopoćanima pripada UNESCO celini Stari Ras i Sopoćani.
Podignut na uzvišenju iznad Novog Pazara, manastir kao da zatvara ceo krug ovog vikenda. Putovanje je počelo visoko iznad meandara Uvca, a završava se ponovo na brdu, među zidovima koji čuvaju sećanje na početke srednjovekovne srpske države.
U autobus se vraćate sa telefonom punim fotografija, ukusom pazarskih specijaliteta koji se još pamti i neobičnim osećajem da je u dva dana stalo mnogo više od jednog običnog vikenda.
U ponedeljak će obaveze ponovo biti na svom mestu. Samo ćete im se vratiti odmorniji, sa napunjenim baterijama i prizorom Uvca koji će vam se pojaviti pred očima čim radna nedelja postane malo preglasna.
Za 89€ u first minute ponudi, od 08. do 09. avgusta 2026. očekuje vas dvodnevno putovanje autobusom kroz Uvac i Novi Pazar, sa noćenjem i doručkom u spa hotelu u Sjenici, obilaskom vidikovca Molitva, Sopoćana i Đurđevih Stupova, uz fakultativnu vožnju čamcem, Ledenu pećinu i odlazak na Veliki Vrh.






